RadioGora


nedjelja, 31. prosinca 2017.

Surova Istina: Muslimanski kalendar besplodnih rasprava

1. januara piše se o haramima počinjenim sa 31. decembra na 1. januar. Treba još jednom naglasiti da je to haram obilježavati, vlahaluk teški.

7. januar pravoslavni Božić. Tri dana prije i tri dana poslije se piše kako nije dozvoljeno čestitati. Ovi drugi ubjeđuju kako je dozvoljeno, reis čestitao, valjda on zna.
14. februar – Valentinovo. Nekih 5 dana pred Valentinovo počinje se sa fetvama kako je to bio svećenik, kršćanski praznik. Eventualno se negdje kriomice uslika neka pokrivena sa ružom, kako bi se predočila široj javnosti kao loš primjer, jer je pokleknula pred tim iskušenjem.
1. mart, Dan nezavisnosti BiH, je li haram obilježavati?
8. mart – Dan žena, obavezno se opet dijele fetve i savjeti kako je zabranjeno jer je izmislila jedna što je zagovarala abortus. I glavna opaska: Ženu treba paziti 365 dana u godini, a ne taj jedan dan. Slažem se, ali… Ne baš da se satrasmo 365 dana.
1. april – Dan šale, i tu se dan-dva dijele fetve kako je laž haram, pa makar i u šali. Čisto da ne bude prevelika pauza rasprava.

U međuvremenu se pođahkad zadesi neko dovište (Dobre vode i sl), treba ostati u kondiciji.
1. maj – Praznik rada. To je malo žešći praznik, pa treba barem pet dana prije 1. maja početi sa fetvama, raspravama… A onda još 3 dana zatvarati rasprave i utvrditi koliko je ko popio i pojeo na taj komunistički praznik.

U tome nam (ovih godina) dolazi ramazan. I već godinama sedam dana pred početak ramazana raspravlja se kad počinje. Hoće li se vidjeti mlađak, neće li, jesu li “pogodili” ovi što računaju, šta kažu ovi iz Medine. I umjesto insan sedam dana da se priprema za ramazan povećavanjem ibadeta, uglavnom se u ramazan ulazi sa raspravama, u kojima, važno je napomenuti, nemamo granicu, niti kulturu dijaloga/rasprave.
Kao što ramazan počinje, tako i završava – raspravom. Sada valja utvrditi kada nastupa bajram. Hoće li biti, neće li biti. Da li će se postiti još jedan dan, dok babo ide na bajram (bilo je i takvih slučajeva).
11. juli, tada se jedno 2-3 dana sjećamo Srebrenice, a onda opet po starom. Ispoštovali smo kvotu lajkova i slika o Srebrenici, a onda u Galaxis na cajku.
U međuvremenu opet bajram, strepnja hoće li se opet svima poklopiti. A onda rasprave protiv opijanja i nedoličnog proslavljanja. Zatrpavamo fetvama, slikama, citatima.
Krajem avgusta dolazi Ajvatovica, valja i to i ispošovati bar 2-3 dana prije, još jednom raspraviti je li Ajvaz-dedo bio evlija ili šaner.

Eh, poslije Ajvatovice nastupa datumsko zatišje, ali se može iskopati uvijek neka “neplanirana” rasprava. Kondiciju valja održavati.
31. oktobar – Halloween, opet 3-4 dana spašavanja ljudi zablude. Fetve da je zabranjeno, poučne hikaje i ozbiljne masonske studije da je to šejtanski praznik.
Onda nam dolazi 12. rebiul evvel, valja sad objasniti cijelom svijetu da je mevlud novotarija, tj. da nije, već da je to velika korist. I onda jedno sedam dana – haram, nije haram, evo citat, evo šta je rekao ovaj, rekao ovaj da nije itd. Kako počne, tako i završi – besplodnom raspravom.
25. novembar – Dan državnosti, kakav je šerijatski stav o tome? Logično, kjafirski praznik. Nema utemeljena u Kur'anu i sunnetu.

25. decembar – Božić, prava poslastica. Valja u velikom stilu zatvoriti još jednu sezonu rasprava. Jedno 5 dana ubjeđivati se smije li se čestitati ili ne smije. Karadavi rekao da se smije, ali većina drugih rekla da ne smije. Ko je u pravu?
31. decembar – Nova godina, haram čisti. Opet fetve, slikice, post za postom – haram.
I tako, iz godine u godinu. Nikako da shvatimo da, možeš iskazati svoje mišljenje, ali da od besplodnih rasprava koje traju danima i kojima se drugi vrijeđaju, ponižavaju ili hrani ego – nema koristi. Imaš svoj stav, drži do toga i pusti druge da biraju za sebe. Nema potrebe nametati, niti ubjeđivati nekoga da misli isto.

petak, 29. prosinca 2017.

Pravoslavni Sveštenik Islam je bio, sada je i biće – vjera istine, pravde i mira

Islam je vjera istine, pravde i mira, i na ovo poseban akcenat stavljamo zbog toga što sve ostale (ne)vjere, ideologije ili pravci razmišljanja u sebi sadrže dosta neistina i laži, dosta nepravde i nasilja, i izvori su destrukcije i nemira! Islam je jedinstveni način i program koji je jedino ispravan i tačan i jedino koristan po čovjeka i sve aspekte njegova života. Islam je, kod Boga, jedino priznata vjera, jedina ispravna ideologija razmišljanja i života, kao i program rada kojeg je Allah dž.š., propisao Svojim stvorenjima na Zemlji – insanima i džinnima! Islam je bio, sada je i biće – vjera istine, pravde i mira kako na polju čovječije duše, tako i na polju čovječijeg tijela kao i užeg i šireg okruženja!
Da je islam ovakav kakav tvrdimo da je, to moramo potkrijepiti dokazima, od kojih su najbitniji sljedeći:

1. Islam je skup propisa i zakona koje nam podari Sveznajući, Onaj koji je o svemu potanko obaviješten, Onaj koji je mudar i Onaj koji je Svemoguć!
Onaj koji sve  zna i u sve je upućen – a takav je samo Allah dž.š., jedino je On u stanju da nam propiše ovako veličanstvenu, čistu i preciznu vjeru! Onaj koji je u stanju činiti sve a ujedno je i mudar – samo je On u stanju da nam propiše Zakon i Ustav koji će važiti za svako mjesto i vrijeme, i koji će odgovarati svakoj naciji i plemenu!
Samo je Allah dž.š., taj koji je u stanju da nam propiše životna pravila, puna pravde i insafa, koja odgovaraju svakom mjestu i vremenu:
„Ovo je Knjiga koju smo ti objavili, kako bi izveo ljude, uz dozvolu njihova Gospodara, iz tmina na svjetlo, na put Veličanstvenog i Hvaljenog!“ (Ibrahim, 2.)
Zar Onaj koji je sveznajući i koji je u sve upućen, – ne zna i ne poznaje halove i duše i stanja robova Svojih koje je rukom Svojom stvorio, i zar On da ne zna šta je to što ljudima odgovara, i šta je to što ljudima šteti i ne odgovara?
„Zar da ne zna Onaj koji stvara, a obazriv je prema svemu i o svemu je potanko obaviješten!“ (el-Mulk, 67.)
Zar će Onaj koji je Svemogući i koji je Najmudriji, propisati vjeru koja je puna sumnji i nestabilna ili će propisati zakone koji su krnjavi i manjkavi – koji neće odgovarati ljudskim dušama i tijelima, i koji neće odgovarati životu ljudi bilo kojeg mjesta ili vremena?
„Tebi se Kur’an dostavlja od strane Mudrog i Sveznajućeg!“ (el-Nahl, 60.)
Normalno je dakle da će lijepim životom živjeti osoba koja poštuje, praktikuje i slijedi upute, zakone i propise Onoga koji je Mudriji od svih mudraca i Onoga koji Znavaniji od svih znalaca! Allah dž.š., kaže:
„Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)
Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?

Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena! Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur’anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima… Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!
Shodno navedenome možemo primjetiti ljepotu univerzalnog sklada između Allahovog dž.š., šeri’ata – zakona i ustava, i Njegovih univerzalnih svemirsko-vasionskih zakona i između prirode i nutrine samog čovjeka; kako je sve to na taj način skladno!
Onaj koji stvara stvorenja je najpreči i da im propiše zakone i propise po kojima će se upravljati kako bi normalno funkcionisali! Loše je i nije mudro da neko napravi određenu mašinu a da uz nju ne dostavi uputstva i pravila o njenom održavanju i upravljanju. Isti je slučaj i sa čovjekom kojeg je Allah dž.š., stvorio – data su mu uputstva o tome kako će održavati sebe u normali kako bi normalno funkcionisao u svome životu!
„Reci: Objavio ga je Onaj koji poznaje tajne nebesa i Zemlje…!“ (el-Furkan, 25.)
2. Da je islam vjera istine, pravde i mira to nam potvrđuju i iskazi i svjedočanstva učenih i pametnih ljudi kroz stoljeća koji su sa svih aspekata i načina prilazili Božijoj objavi ukazujući nam na ljepotu suštine Allahovih propisa, na sjaj kur’anskih zakona, kao i na tajnu srži ibadeta – robovanja i obožavanja Allaha dž.š.!
Ko bude prišao islamskim propisima čisto razumski i intelektualno – naći će u ‘akidi i islamskom vjerovanju pravu jasnoću i bistrinu bez ikakve pomućenosti; islamski pristup monoteizmu, kroz tevhid i šehadet zacijeljuje svaku ranu, ispunjava prsa i razum ostavlja bez komentara!
Ko bude dublje promišljao o ibadetima, – primjetiće da se u namazu, postu, zekatu i sadaki, čuvanju časti kako svoje tako i tuđe, i klonjenju od harama kriju velike tajne kao i visoki ciljevi pročišćenja i prosvijetljenja duše, uz šta jača i ozdravljuje i samo tijelo, a dobra djela su sama posljedica svega toga!
Ko bude samo na trenutak razmislio o islamskim pravilima nasljedstva ostaće zapanjen njihovom veličinom i preciznošću raspodjele zaostavštine i imetka, primjećujući pravi sklad između toga i potreba ljudi za imetkom na ovome svijetu. Djeca i roditelji su najbliži jedno drugome pa je i zbog toga najpreče da jedni druge naslijeđuju. Ako umrla osoba ostavi za sobom evlad i djecu – dio nasljedstva njegovih roditelja i žene se odmah umanjuje, što oni punog srca i prihvataju, jer su opet unučad kao i svoja djeca itd..
Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.
Islam poklanja veliku pažnju uspostavi lijepog ponašanja i ahlaka, zbog toga što jedno društvo i jedna zajednica propada onoga momenta kada među njima loš ahlak i loše ponašanje uzme maha! Muhammed s.a.w.s., je rekao:
„Poslat sam kako bih usavršio plemenit ahlak i ponašanje kod ljudi!“ (Buharija u Edebul-Mufredu, 273.)
Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku vrstu fitni i smutnji.
Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima, ne bitno je li muško ili žensko u pitanju, jeli arap ili nearap u pitanju, jeli bijeli ili crni čovjek u pitanju, jeli bogati ili siromašni čovjek u pitanju, jeli ugledni ili neugledni u pitanju!
Islam nam ukazuje na to da jedina razlika koju Allah dž.š., pravi među ljudima – takvaluk i bogobojaznost: „O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i od jedne žene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se međusobno zbližavali i upoznavali; najčasniji od vas je onaj koji je prema Allahu najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., ne gleda u vaša lica niti u vaša tijela, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ (Muslim)
Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki. Islam je jača veza nego li sve te razlike koje među ljudima postoje!
Allah dž.š., kaže: „Ovaj vaš ummet je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i boj’te!“ (el-Mu’minun, 52.)
Dakle, interes džemata muslimana i islamske zajednice je preči nego li interes nacije ili interes plemena ili interes određene politike ili interes određene stranke ili partije! Interes islama i muslimana je preči i iznad je svega – ne bitno koje su nacije ili plemena!
3. Treći razlog koji nam potvrđuje to da je islam vjera istine i pravde i mira jeste stanje blagodarnosti, ljepote i bezbjednosti kojeg su uživali muslimani sve dok su se držali islama!
Dok su se muslimani držali islama – njihovi vladari su pravilno i pravedno vladali među njima što je širilo pravdu na sve strane. Muslimani su voljeli svoje pretpostavljene dok su bili takvi, bili su im pokorni i dove su Allahu dž.š., upućivali za njih. U takvoj atmosferi jaki pomaže slabog, a bogati siromašnog!
Koju god zemlju su muslimani oslobodili sa njima je došla bezbjednost i rahatluk, čistoća i hamami, putevi i bolnice i škole… Kriminal, alkohol, blud, krađe i ubistva su maksimalno istrijebljeni bili! Ta pravičnost i pravda je prouzrokovala to da je masa ljudi, ranih nacija i plemena, prigrlila i prihvatila islam, a vrlo je poznato to da islam nije širen mačom i ognjem kao što je bio slučaj sa hrišćanstvom koji je gotovo svugdje u svijetu širen mačem i ognjem. Ko se nije htio pokrstiti bio je ubijen, što nikada nije bio slučaj sa islamom! Ne treba se čovjek siliti na to da bi on shvatio da je jedan jednako jedan (tewhid), ali da bi se čovjek ubijedio u to da je jedan jednako tri (trojstvo), tu se moramo poslužiti i mačom i ognjem da bi to postigli!
Islam je jedina vjera koja je propraćena ovakvim porukama: „Vjernici su braća!“ (ajet); „Najčasniji od vas je onaj koji je najbogobojazniji!“ (ajet); „Allahovi robovi, budite braća!“ (hadis).
Ljudi koji su odani islamu, bave se islamom, pozivaju islamu, – moraju biti jedinstveni i zajedno, i moraju se međusobno potpomagat, u najmanju ruku se ne smiju međusobno odmagat – kada jedan dio takvog tijela oboli, treba mu se ostali dio tijela odazvati sa temperaturom i groznicom!

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjernik je za vjernika poput neke građevina, koja se sama na sebe oslanja!“ (Muslim)
Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su ljudi koji su najbolje pretočili iskrenost u djelo, ostavljajući nam brojne primjere čojstva i junaštva kojima se moraju podučiti sve naredne generacije islama.
4. Da je islam vjera istine, pravde i mira – možemo primjetiti i preko toga kako oni ljudi koji čitavog života lažu, koji su zulumćari i nasilnici i koji su protivnici svakog selameta i mira neprestano udaraju na islam i muslimane!
Često puta se pravi put i istina može pronaći i na taj način što ćemo krenuti suprotno od puta nevjernika i griješnika. Ako su oni ti koji su zalutali sa pravoga puta, a jesu, mi ćemo pronaći pravi put tako što ćemo se vratiti unazad sa njihove trase i staze. Ono što nevjerniku i griješniku na bazi vjere smeta tu pritisni i ne boj se. Pravi put je razlikovati se i kontrirati nevjernicima i griješnicima – što je pravilo koje nam, kroz brojne ajete i hadise, potvrđuje šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.!
Islam je čitav istina i pravda, kako u svojim korijenima tako i u svojim granama, velikim ili malim, od korijena La Ilahe Illallah pa sve do uklanjanja prepreka sa puta koja je najniža grana imana!
U Islamu nema ničeg teškog niti nejasnog niti sumnjivog. Svaki islamski propis je lahkota, odmor, jasnoća i logičnost! U praktikovanju islama i islamskih propisa je svaki hajr i berićet, svaka sreća i mir i zadovoljstvo.
Allah dž.š., kaže: „U islamu vam ništa teško nije propisano!“ (el-Hidžr, 78.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate!“ (el-Bekara, 185.)
Ljudi koji nisu na šehadetu i tevhidu, – tegobnim životom žive, i u dušama svojim nose rastrojstvo. Ljudi koji ne klanjaju namaz i ne poste mjesec Ramazana – sami sebi otežavaju i sami sebe pate! Društvo koje ne zna za zekat i ne zna za sadaku je društvo koje gubi berićet u svemu što ima! Oko koje nije gledalo u Allahovu dž.š., kuću, bejtullah, i veličanstveni skup hadžija na Arefatu – to oko još ništa vidjelo nije!

Zbog svega navedenog je islam vjera istine, pravde i selameta i mira, pa ko hoće sve navedeno neka se čvrsto prihvati islama: „Jedina priznata vjera kod Boga je islam!“ (Kur’an)

utorak, 26. prosinca 2017.

Muzičko Druženje Siena (Rosia) 30.12.2017 Ljenče Bend

Rosia (Italija): Ove naredne subote održaće se  “Goransko familijarno druženje”


U subotu, 30. 12. 2017. godine, u gradu Rosia (Italija) biće održano “Goransko familijarno družene”. Oragnizator druženja je “Ljenče bend”.
Adresa: Via Massetana 52 – 53018 Rosia (SI)
Početak: 14h
Ulaz: 10 eura
Info tel.: +39 389 34 31 988


Život Na Planeti Potpuno Nestao Čovječanstvu Samo Suživot Preostao | Selman El-Auda

Jasno ko dan vidljivo na ovom svijetu da smo izgubili Zivot danas koje živimo i preživljavamo zove se Suživot .
Tema Suživot:
-Tužna je činjenica da je ideja suživota daleko od konceptualne stvarnosti određenih krugova muslimanskog ummeta.
Ne moramo čak ni otići tako daleko da bismo razgovarali o suživotu između muslimana i ljudi drugih vjera, kad postoji nedostatak spremnosti pojedinih grupacija muslimana da imaju suživot sa drugim muslimanima koji slijede drugačiji  mesheb ili su bliski s nekom drugačijom grupom,  ili su iz druge zemlje… ili u pojedinim slučajevima pripadaju drugom arapskom plemenu.
Ove podjele nekada se pretvore u nasilje, zbog čega se pitamo: šta nas je to toliko podijelilo? Previše ljudi vidi ideju suživota samo kao jednu strategiju kojoj se pribjegava u vrijeme slabosti. Ovo uopće nije istina. Ono što vidimo dok posmatramo svijet jeste da suživot doživljava procvat i pušta duboke korijene upravo u vrijeme snage.
Društva koja imaju snagu da promoviraju suživot i mir su upravo ona koja imaju snagu da izazovu i uspješno provedu rat. Nasuprot tome, oni koji su slabi niti mogu voditi rat niti donijeti mir.
Zaista, u vrijeme slabosti i nestabilnosti nalazimo plemenitu ideju suživota u najvećoj mjeri ugroženom.
Snaga je moći prilagoditi neslaganje i razilaženje, biti u stanju obuhvatiti različita gledišta, socijalne težnje i aspiracije a u isto vrijeme izbjeći da interesi jedne grupe ne dovedu do razilaženja i građanskog sukoba. Snaga nije nametanje silom određenog gledišta.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: Nije snažan onaj koji može shrvati drugoga na zemlju; snažan je onaj ko se može suzdržati kad je srdit. (Sahîh el-Buhari i Sahih Muslim)
Kada je halifa Omer ibn Hattab ušao u Kuds (Jerusalem) da preuzme ključeve grada, bio je pozvan da klanja u crkvi, ali je on odbio. On je odbio da to uradi mada je bio u poziciji jačega i mogao uraditi onako kako mu je volja. On je odbio, mada ni u kom slučaju nije prezirao klanjanje u crkvi. Rekao je, pokazujući veliku predostrožnost i osjećajnost: ‘Bojim se da će, ukoliko klanjam unutra, muslimani ubuduće željeti da klanjaju na istom mjestu i da će uzrokovati nelagodu kod ostalih ljudi koji se mole u crkvi.’

Omer je umjesto toga klanjao van crkve i zagarantovao kršćanima sigurnost.
Iako je Richard Lavlje Srce jednom prilikom ubio 2.700 muslimanskih ratnih zarobljenika i objesio njihova tijela oko zidina  grada Akre, kršeći tako ugovor sa muslimanima, vidimo da je Salahuddin, kada je povratio Kuds (Jerusalem), garantovao bezbjednost života svima, Jevrejima i kršćanima, mada je bio više nego u stanju da se osveti. Umjesto toga je potpisao Ramla Ugovor sa Richardom 2. septembra 1192. godine, po kojemu će grad ostati u muslimanskim rukama ali će grad ostati otvoren za kršćanske hodočasnike.
Osvajanje srca
Ovo je jedan od tipičnih obilježja suživota u srednjem vijeku. Muslimanska historija, koja je prepuna snage i pobjeda, je u isto vrijeme svjedočanstvo aktivnog suživota. To je historija mirovnih ugovora, dogovora i saveza sa drugima.
Allah, dž.š., kaže: O vjernici, ispunjavajte obaveze! (Sura el-Ma’ide, 1.)
Allah, dž.š., kaže: I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati! (Sura el-Isra’, 34.)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko god ubije osobu koja je pod ugovorom, neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti sa udaljenosti puta od 40 godina.
Možemo posvjedočiti da je Poslanik, s.a.v.s., vidio jednu sahranu. On zastao pored nje. Kada mu je rečeno da je to bila sahrana jednog Jevreja, odgovorio je: Zar nije ljudska duša? (Sahih el-Buhari i Sahih Muslim)
Pogledajte kako se Ibn Tejmijja obratio kralju Kipra: Do mene je dopro glas o pobožnosti, milosti, ljubavi za znanjem i posvećenosti učenju kralja Kipra. Vidio sam kako je Šejh Ebu-l-Abbas el-Makdisi iskazao zahvalnost kralju na njegovoj učtivosti, prijatnosti i gostoljubivosti, i na isti način iskazao zahvalnost svećenicima i plemićima. Mi smo ljudi koji žele dobro svima i nadamo se da će vam Allah dati svaki hajr na ovome i na onome svijetu.
Ibn Tejmijje ga nije pozvao da oslobodi samo muslimane ratne zarobljenike koje je držao, nego također i Tatare, Jevreje i kršćane, riječima: Mi želimo da sve one koji su kod tebe i koji su Jevreji i kršćani i koji su pod našom zakonskom zaštitom, da ih oslobodiš. Mi nećemo ostaviti nijednog zarobljenika koji je naš građanin, bez obzira da li je musliman ilinije. I također znaj da svi ratni zarobljenici koji su kod nas i koji su kršćani, svi oni znaju za našu dobrotu prema njima i milost, koju nam je Posljednji Poslanik naredio.
Nažalost, neki ljudi u jeziku suživota ne vide ništa drugo opravdanja i prihvatanje njihovog poraza. Drugi imaju idealističku viziju suživota koja nema nikakav praktični izražaj. Istinsko poštivanje suživota može okončati ovu konfuziju.
Uspjeh suživota ovisi o širenju razumnih glasova voljnih da se založe u plodonosnom dijalogu, kroz koje se željeni rezultati mogu ostvariti lagano.

Nasuprot tome, neuspjeh suživota je osiguran kada nerazumni i glupavi glasovi preuzmu riječ, glasovi ljudi kojima je jedini cilj zadovoljenje vlastitih interesa.
Takvi ljudi se oslanjaju na diskurs snage i prisile u svome razumijevanju svijeta i odlučivanju. To su ljudi koji vide sukob kao ključnu stvar u kontaktima s drugima. Oni ne mogu gledati na stvari sa tačke gledišta naše zajedničkog čovječanstva, naših univerzalnih vrijednosti i zajedničkih potreba i interesa koje imaju svi ljudi.
Ratni huškači razmišljaju samo u kontekstu rata. Njihov diskurs neizbježno dovodi do žalosnog zaključka. Svrha religije- suprotno onome što, čini se, neki ljudi misle- nije da uzrokuje sukob među ljudima, nego da dadne moralni oblik i harmoničan poredak međuljudskim odnosima i da osigura uspješnu saradnju u razvoju naših života na ovoj Zemlji.
Allah kaže o čovječnosti: On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! (Sura Hud, 61.)
Kada je Allah stvorio Adema, a.s., stvorio ga je da razvija Zemlju, da je istražuje i kultivira.
Meleci su najprije prigovorili stvaranju ljudskog bića, riječima: Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo. (Sura el-Bekara,30.)
Meleci su vrlo dobro znali da Allah, dž.š., mrzi nered i krvoproliće. Zasigurno, Allah nije stvorio ljude i nije nam poslao Objave da bismo se međusobno ubijali.
Dužnost muslimana da šire poruku islama zahtijeva osvajanje ljudskih srca i razuma. Oni trebaju da znaju o islamu ono što islam zaista jeste.
Mi kao muslimani treba da vježbamo strpljivost i ustezanje. Potrebno je da na loše ponašanje prema nama odgovorimo dobrotom, kao što nam Allah, dž.š., naređuje na više mjesta u Kur’anu.
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Sura Fussilet,34.)

To je način na koji je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., osvojao srca svojih neprijatelja. On je na njihovu surovost i grubost odgovarao ljubaznošću, sve dok njihova srca nisu smekšala i bila spremna da čuju istinu.

Blago ophođenje, iskrena briga i prijateljstvo, tretiranje drugih na lijep način riječju i djelom- to su načini da se mržnja okonča i ljudi izmire.
Allah kaže: To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. (Sura Fussilet, 35.)
Suživot čuva ljudski život. On otvara vrata dijaloga. To je atmosfera u kojoj se nastavlja poruka islama, u kojoj se ona može prezentovati razumom, dokazom i logikom kojom Kur’an obiluje.
Autor Texta Selman El-Auda

ponedjeljak, 25. prosinca 2017.

Život Potpuno Nestao Covječanstvu Samo Suživot Preosta

20. Decembar 2017
Tužna je činjenica da je ideja suživota daleko od konceptualne stvarnosti određenih krugova muslimanskog ummeta.
Ne moramo čak ni otići tako daleko da bismo razgovarali o suživotu između muslimana i ljudi drugih vjera, kad postoji nedostatak spremnosti pojedinih grupacija muslimana da imaju suživot sa drugim muslimanima koji slijede drugačiji  mesheb ili su bliski s nekom drugačijom grupom,  ili su iz druge zemlje… ili u pojedinim slučajevima pripadaju drugom arapskom plemenu.
Ove podjele nekada se pretvore u nasilje, zbog čega se pitamo: šta nas je to toliko podijelilo? Previše ljudi vidi ideju suživota samo kao jednu strategiju kojoj se pribjegava u vrijeme slabosti. Ovo uopće nije istina. Ono što vidimo dok posmatramo svijet jeste da suživot doživljava procvat i pušta duboke korijene upravo u vrijeme snage.
Društva koja imaju snagu da promoviraju suživot i mir su upravo ona koja imaju snagu da izazovu i uspješno provedu rat. Nasuprot tome, oni koji su slabi niti mogu voditi rat niti donijeti mir.
Zaista, u vrijeme slabosti i nestabilnosti nalazimo plemenitu ideju suživota u najvećoj mjeri ugroženom.
Snaga je moći prilagoditi neslaganje i razilaženje, biti u stanju obuhvatiti različita gledišta, socijalne težnje i aspiracije a u isto vrijeme izbjeći da interesi jedne grupe ne dovedu do razilaženja i građanskog sukoba. Snaga nije nametanje silom određenog gledišta.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: Nije snažan onaj koji može shrvati drugoga na zemlju; snažan je onaj ko se može suzdržati kad je srdit. (Sahîh el-Buhari i Sahih Muslim)
Kada je halifa Omer ibn Hattab ušao u Kuds (Jerusalem) da preuzme ključeve grada, bio je pozvan da klanja u crkvi, ali je on odbio. On je odbio da to uradi mada je bio u poziciji jačega i mogao uraditi onako kako mu je volja. On je odbio, mada ni u kom slučaju nije prezirao klanjanje u crkvi. Rekao je, pokazujući veliku predostrožnost i osjećajnost: ‘Bojim se da će, ukoliko klanjam unutra, muslimani ubuduće željeti da klanjaju na istom mjestu i da će uzrokovati nelagodu kod ostalih ljudi koji se mole u crkvi.’
Omer je umjesto toga klanjao van crkve i zagarantovao kršćanima sigurnost.
Iako je Richard Lavlje Srce jednom prilikom ubio 2.700 muslimanskih ratnih zarobljenika i objesio njihova tijela oko zidina  grada Akre, kršeći tako ugovor sa muslimanima, vidimo da je Salahuddin, kada je povratio Kuds (Jerusalem), garantovao bezbjednost života svima, Jevrejima i kršćanima, mada je bio više nego u stanju da se osveti. Umjesto toga je potpisao Ramla Ugovor sa Richardom 2. septembra 1192. godine, po kojemu će grad ostati u muslimanskim rukama ali će grad ostati otvoren za kršćanske hodočasnike.
Osvajanje srca
Ovo je jedan od tipičnih obilježja suživota u srednjem vijeku. Muslimanska historija, koja je prepuna snage i pobjeda, je u isto vrijeme svjedočanstvo aktivnog suživota. To je historija mirovnih ugovora, dogovora i saveza sa drugima.
Allah, dž.š., kaže: O vjernici, ispunjavajte obaveze! (Sura el-Ma’ide, 1.)
Allah, dž.š., kaže: I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati! (Sura el-Isra’, 34.)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko god ubije osobu koja je pod ugovorom, neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti sa udaljenosti puta od 40 godina.
Možemo posvjedočiti da je Poslanik, s.a.v.s., vidio jednu sahranu. On zastao pored nje. Kada mu je rečeno da je to bila sahrana jednog Jevreja, odgovorio je: Zar nije ljudska duša? (Sahih el-Buhari i Sahih Muslim)
Pogledajte kako se Ibn Tejmijja obratio kralju Kipra: Do mene je dopro glas o pobožnosti, milosti, ljubavi za znanjem i posvećenosti učenju kralja Kipra. Vidio sam kako je Šejh Ebu-l-Abbas el-Makdisi iskazao zahvalnost kralju na njegovoj učtivosti, prijatnosti i gostoljubivosti, i na isti način iskazao zahvalnost svećenicima i plemićima. Mi smo ljudi koji žele dobro svima i nadamo se da će vam Allah dati svaki hajr na ovome i na onome svijetu.
Ibn Tejmijje ga nije pozvao da oslobodi samo muslimane ratne zarobljenike koje je držao, nego također i Tatare, Jevreje i kršćane, riječima: Mi želimo da sve one koji su kod tebe i koji su Jevreji i kršćani i koji su pod našom zakonskom zaštitom, da ih oslobodiš. Mi nećemo ostaviti nijednog zarobljenika koji je naš građanin, bez obzira da li je musliman ilinije. I također znaj da svi ratni zarobljenici koji su kod nas i koji su kršćani, svi oni znaju za našu dobrotu prema njima i milost, koju nam je Posljednji Poslanik naredio.
Nažalost, neki ljudi u jeziku suživota ne vide ništa drugo opravdanja i prihvatanje njihovog poraza. Drugi imaju idealističku viziju suživota koja nema nikakav praktični izražaj. Istinsko poštivanje suživota može okončati ovu konfuziju.
Uspjeh suživota ovisi o širenju razumnih glasova voljnih da se založe u plodonosnom dijalogu, kroz koje se željeni rezultati mogu ostvariti lagano.
Nasuprot tome, neuspjeh suživota je osiguran kada nerazumni i glupavi glasovi preuzmu riječ, glasovi ljudi kojima je jedini cilj zadovoljenje vlastitih interesa.
Takvi ljudi se oslanjaju na diskurs snage i prisile u svome razumijevanju svijeta i odlučivanju. To su ljudi koji vide sukob kao ključnu stvar u kontaktima s drugima. Oni ne mogu gledati na stvari sa tačke gledišta naše zajedničkog čovječanstva, naših univerzalnih vrijednosti i zajedničkih potreba i interesa koje imaju svi ljudi.
Ratni huškači razmišljaju samo u kontekstu rata. Njihov diskurs neizbježno dovodi do žalosnog zaključka. Svrha religije- suprotno onome što, čini se, neki ljudi misle- nije da uzrokuje sukob među ljudima, nego da dadne moralni oblik i harmoničan poredak međuljudskim odnosima i da osigura uspješnu saradnju u razvoju naših života na ovoj Zemlji.
Allah kaže o čovječnosti: On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! (Sura Hud, 61.)
Kada je Allah stvorio Adema, a.s., stvorio ga je da razvija Zemlju, da je istražuje i kultivira.
Meleci su najprije prigovorili stvaranju ljudskog bića, riječima: Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo. (Sura el-Bekara,30.)
Meleci su vrlo dobro znali da Allah, dž.š., mrzi nered i krvoproliće. Zasigurno, Allah nije stvorio ljude i nije nam poslao Objave da bismo se međusobno ubijali.
Dužnost muslimana da šire poruku islama zahtijeva osvajanje ljudskih srca i razuma. Oni trebaju da znaju o islamu ono što islam zaista jeste.
Mi kao muslimani treba da vježbamo strpljivost i ustezanje. Potrebno je da na loše ponašanje prema nama odgovorimo dobrotom, kao što nam Allah, dž.š., naređuje na više mjesta u Kur’anu.
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Sura Fussilet,34.)
To je način na koji je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., osvojao srca svojih neprijatelja. On je na njihovu surovost i grubost odgovarao ljubaznošću, sve dok njihova srca nisu smekšala i bila spremna da čuju istinu.
Blago ophođenje, iskrena briga i prijateljstvo, tretiranje drugih na lijep način riječju i djelom- to su načini da se mržnja okonča i ljudi izmire.
Allah kaže: To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. (Sura Fussilet, 35.)
Suživot čuva ljudski život. On otvara vrata dijaloga. To je atmosfera u kojoj se nastavlja poruka islama, u kojoj se ona može prezentovati razumom, dokazom i logikom kojom Kur’an obiluje.

nedjelja, 24. prosinca 2017.

Sveštenik Kršćansko-Muslimanskog Odbora Ruši Se i Mekka

Član Kršćansko-islamskog odbora za podršku Kudsu i svetim mjestima, šef Odjela za kršćanski svijet u palestinskoj vladi i poznati humanista Manuel Musellem upozorio je da će se ono što se dešava u Kudsu proširiti i na Mekku.


 Govoreći za El-Džeziru, otac Manuel je također upozorio da će ono što se dešava u svetom gradu Jerusalemu dovesti do vjerskog rata, jer Mesdžidu-l-Aksa će se na kraju srušiti zbog svih iskopavanja koje Izrael provodi ispod nje.
“Pozivamo svijet da zaustavi vjersku ekspanziju Izraela. Mi odbacujemo vjerski rat, ali ako nam se nametne rat, mi kao kršćani ćemo stati uz našu muslimansku braću da bi se suprotstavili ovom cionističko-kršćanskom fundamentalističkom napadu na Kuds i svetu Mesdžidu-l-Aksu”.
On je pozvao muslimanske zemlje da opskrbe Palestince oružjem kako bi se suprotstavili ovom napadu.

On je također opisao odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa o priznavanju Kudsa kao glavnog grada Izraela ‘direktnim ratom protiv Palestine i njenog naroda i Kudsa’ dodajući da je odluka Trumpa velika greška.
“Nedostaje karika koja povezuje palestinski narod i njihov narod”, dodao je on. “Vođe su u jednom svijetu a narod je u drugom”.
On je pozvao palestinski narod da naredi palestinskim frakcijama da se ujedine i usvoje novu strategiju zasnovanu na legitimnom pravu otpora kako bi uklonili okupaciju.

“Opisivanje Kudsa kao muslimanskog ili kršćanskog nije ispravno. Mi kao Palestinci želimo da Kuds bude arapski zato što je arapski”, dodao je on.

četvrtak, 21. prosinca 2017.

Poslije Pretnje Svijetu Usledio Šok za Ameriku


Njujork — Generalna skupština UN je na vanrednoj sjednici sa 128 glasova “za” i devet “protiv” proglasila američko priznavanje Jerusalima kao prijestolnice Izraela ništavnim.

Kako su prenijele agencije, 35 zemalja je bilo uzdržano.
Prethodno je američka ambasadorka u UN Niki Hejli zaprijetila da će SAD “zapamititi dan kada su napadnute u Generalnoj skupštini UN samo zato što su ostvarile svoje pravo suvjerene zemlje”, istakavši da nikakvo glasanje u UN neće promijeniti američku odluku o Jerusalimu.

Ona je, na vanrednom sastanku Generalne skupštine UN, zaprijetila 193 državama članicama UN i samim Ujedinjenim nacijama da će im SAD obustaviti finansiranje ukoliko Generalna skupština usvoji rezoluciju kojom se odluka američkog predsjednika Donalda Trampa o priznavanju Jerusalima za prijestolnicu Izraela proglasi “ništavnom i nevažećom”, prenosi AP.
Hejli je naglasila da “nikakvo glasanje u Ujedinjenim nacijama neće ni u čemu promijeniti” odluku SAD da premjesti svoju ambasadu u Izraelu u Jerusalim, dodavši da će ta odluka biti sprovedena “jer je ispravna”.
“Sjedinjene Američke Države će zapamtiti ovaj dan kad su napadnute u Generalnoj skupštini samo zbog toga što su ostvarile svoje pravo koje imaju kao suvjerena zemlja”, poručila je ona.

Kako je istakla, SAD će se toga sjetiti i kada budu ponovo pozvane da daju najveći svjetski doprinos Ujedinjenim nacijama.
“I sjetićemo se toga kada nas mnoge zemlje budu pozvale, kao što to često čine, da plaćamo još više i da upotrijebimo svoj uticaj u njihovu korist”, upozorila je Niki Hejli.

Kako je zaključila, današnje glasanje “će uticati na način na koji Amerikanci gledaju na UN i na zemlje koje ne poštuju SAD u UN”.

utorak, 19. prosinca 2017.

Islam: Podsjednik Zašto je opasno suditi ljudima i stavljati se u poziciju Gospodara | RadioGora.info

Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slijedeće riječi: „U jednom narodu koji je bio prije vas bila su dvojica braće. Jedan od njih je stalno bio u ibadetu i trudio se, a drugi je bio griješnik. Kada god bi ovaj koji je bio u ibadetu vidio svoga brata kako griješi, grdio bi ga zbog toga i govorio mu: ‘Teško tebi, Allah sve vidi, mani se toga.!’


Ovaj bi mu na to odgovarao: ‘Ostavi ti mene i moga Gospodara. Zar si ti poslan da me kontrolišeš?’
I tako je bilo sve dok ga opet jednom nije vidio u griješenju, a tada mu reče: ‘Teško tebi, nikada ti Allah neće oprostiti.’
Nakon toga Allah, dž.š., im obojici posla meleka smrti, te im on uze duše. Zajedno ih dovede pred Gospodara, a Allah ih upita: ‘Zar da ti raspoređuješ Moju milost prema Mojim robovima i Moj oprost? Odvedite ovoga u džennet, a ovoga (koji se trudio u ibadetu) u vatru.!’ „
Ebu Hurejre, r.a., kaže da, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio ovaj hadis, izgledao je kao da su nestali i dunjaluk i ahiret pred njim. (El-Bejheki, Šuabu'l-Iman, 6687)

utorak, 12. prosinca 2017.

Surova Istina: Da su među nama Salahudin Ejjubi i sultan Mehmed Fatih

U arapsko-islamskom svijetu svakodnevno se dešavaju krize koje sustižu jedna drugu, pa su Arapi postali stručnjaci u tužbalicama, osudama neprijatelja islama i muslimana, te solidarisanju sa braćom muslimanima, na društvenim mrežama. Naravno, mi ne želimo potcijeniti takav vid djelovanja, ali se na tome ne smije stati, pa zaboraviti katastrofu i tješiti se činjenicom da uvijek može biti gore.
Stiče se dojam da danas nema ništa novo u islamskom ummetu koji broji milijardu i pol muslimana, osim povećanja broja, povećanja bola i patnje te protoka vremena.
Maske su pale i sada je svima jasno, i prijateljima i neprijateljima, da će treći svjetski rat biti u znaku napada na muslimanske zemlje i nezapamćenog nasilja i terora nad muslimanima, pa šta su muslimani pripremili za ovaj rat?!

Trumpovo proglašavanje Jerusalema glavnim gradom Izraela jasno je pokazalo da su svijest i dostojanstvo arapskih naroda umrli i da je stav Arapa i muslimana u pogledu krize na Bliskom istoku ostao isti. Pred nama su dani bremeniti događajima, pa ćemo vidjeti šta će nam donijeti i kada ćemo, na agresiju i silni teror, odgovoriti odlučno i učinkovito.
Neprijatelji su za ovaj rat pripremili narode (muslimanske) koji su naviknuti na krize i nesreće i koji su odgajani na poniženju, zatim vladare (muslimanske) koji su se izverzirali u izdaji i prevari, kao i medije koji imaju zadatak da umanjuju katastrofe i stradanja muslimana, i da agresore i okupatore prikažu kao mirotvorce, a one koji brane svoje države i svoje narode, kao ekstremiste i teroriste. A šta smo mi pripremili?

Generacije koje su pobjeđivale u svim fazama islamske povijesti krunisale su napore prethodnih generacija, očeva i majki koji su istinski odgajali sinove i kćeri i koji su bili spremni na žrtvu i odricanje. Hoće li sadašnja generacija pobijediti, hoće li odgojiti pobjedničke generacije, ili će se zadovoljiti ulogom pasivnih posmatrača?
Krize i katastrofe uništavaju karakter djece i utječu na psihu budućih generacija i čine da se olahko mire sa porazom. Stoga, mi moramo biti čuvari islamske akide (vjerovanja) i islamskog bratstva, moramo biti svjetiljke ponosa, uzori generacijama pred kojima su krupni događaji. Islamski ummet treba one koji će odgajati, a ne one koji će plakati, one koji će muslimane podučavati strpljivosti i izdržljivosti, a ne one koji će im ubijati volju, one koji će posijati sjeme nade da bi njihovi sinovi požnjeli plodove pobjede.
Umorili smo se od pjesničkih proklamacija i pripovijedanja o Salahuddinu Ejjubiju i njegovoj vojsci, o Omeru, Sa'd ibn Ebi Vekkasu i Halidu ibn Velidu. Ta, oni su odigrali svoju ulogu, sada je došlo naše vrijeme i naša uloga. Naše dobre prethodnike nećemo vidjeti do Sudnjega dana, pa šta ćemo im tada reći o emanetu koji su nam ostavili? Hoćemo li im se usuditi reći da je Kuds (Jerusalem) okupiran, da je Al-Aksa džamija napadnuta, da je Šam srušen i opustošen?
Zato ih pustimo da uživaju u džennetskim prostranstvima i nagradama koje su zaslužili, a mi u svojim kućama odgajajmo vođe koji će se ugledati na Salahudinovu dobrotu, na Halidovu snagu, na Sa'dovu hrabrost, na Omerovu pravednost. Odgajajmo u našim školama generaciju koja će ličiti generaciji sultana Fatiha i vojsci Sejfudina Kutuza. Odgajajmo narod koji će biti spreman da se žrtvuje za svoju vjeru i domovinu, a ne narod koji samo pjeva pjesme o svojoj domovini.
Nemojte očajavati, jer očaj nije dio islamskog ahlaka. Ne bojte se, jer strašljivci i kukavice ne mogu odgojiti pobjedničku generaciju. Ne plačite pred djecom nad gorkom sudbinom i stanjem ummeta, već ih podučite kako će obrisati suze uplakanim muslimanima. Usadite u njihova srca ljubav prema vjeri i domovini, čitajte i proučavajte zajedno sa njima biografije muslimanskih heroja, gazija i osvajača. Naučite ih kakvo je bilo stanje ummeta u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, jer sultan Fatih nije postao slavan osim uz odlučnost i ispravan odgoj  od strane njegove majke, koja je svako jutro sa njim gledala zidine Konstantinopolisa i citirala mu hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Osvojit ćete Konstantinopolis. Divan li je vladar i divna je vojska koja će ga osvojiti!”
Takav odgoj dao je svoje plodove, pa je Muhamed Mehmed Fatih, u svojoj dvadeset četvrtoj godini, osvojio Konstantinopolis.

Ne učestvujte u odgoju generacije deformisanog identiteta, koja je lišena samopoštovanja i dostojanstva. Ne odgajajte generaciju koja će dovršiti put nesreće i stradanja, već odgajajte generaciju koja će osloboditi ummet i vratiti mu ono što je izgubio. Odgajajte generaciju koja će visoko podići zastavu hrabrosti, ponosa i pobjede.
I na kraju, treba da znamo da će islam pobijediti sa nama ili bez nas, da će Kuds biti oslobođen sa nama ili bez nas, da će zora istine zasjati ma koliko noć zuluma i nepravde trajala, ali je ogromna razlika između onih koji budu sudjelovali u toj pobjedi i onih koji se budu zadovoljili ponižavajućim stanjem i životarenjem.

subota, 9. prosinca 2017.

Tel-Aviv Gori Na Hiljadama Izraelskih Demonstranta traže ostavku Netanijahua

Hiljade Izraelaca okupilo se ponovo danas u Tel Avivu na skupu protiv korupcije na kojem su pozvali premijera Benjamina Netanijahua da podnese ostavku.


Lokalni mediji procenjuju da je na protestu, koji se održava već nekoliko subota, učestvovalo više od 10.000 ljudi, a demonstracije manjeg obima održane su i u drugim izraelskim gradovima.
Poslednjih nedelja sve više građana se okuplja na protestima s obzirom da se množe optužbe protiv Netanijahua i njegovih političkih saradnika za korupciju, prenosi AP.

Netanijahu je ispitan u dva slučaja u kojima je osumnjičen da je umešan u mito, prevaru i zloupotrebu, što je on uvek negirao.