RadioGora


nedjelja, 31. prosinca 2017.

Surova Istina: Muslimanski kalendar besplodnih rasprava

1. januara piše se o haramima počinjenim sa 31. decembra na 1. januar. Treba još jednom naglasiti da je to haram obilježavati, vlahaluk teški.

7. januar pravoslavni Božić. Tri dana prije i tri dana poslije se piše kako nije dozvoljeno čestitati. Ovi drugi ubjeđuju kako je dozvoljeno, reis čestitao, valjda on zna.
14. februar – Valentinovo. Nekih 5 dana pred Valentinovo počinje se sa fetvama kako je to bio svećenik, kršćanski praznik. Eventualno se negdje kriomice uslika neka pokrivena sa ružom, kako bi se predočila široj javnosti kao loš primjer, jer je pokleknula pred tim iskušenjem.
1. mart, Dan nezavisnosti BiH, je li haram obilježavati?
8. mart – Dan žena, obavezno se opet dijele fetve i savjeti kako je zabranjeno jer je izmislila jedna što je zagovarala abortus. I glavna opaska: Ženu treba paziti 365 dana u godini, a ne taj jedan dan. Slažem se, ali… Ne baš da se satrasmo 365 dana.
1. april – Dan šale, i tu se dan-dva dijele fetve kako je laž haram, pa makar i u šali. Čisto da ne bude prevelika pauza rasprava.

U međuvremenu se pođahkad zadesi neko dovište (Dobre vode i sl), treba ostati u kondiciji.
1. maj – Praznik rada. To je malo žešći praznik, pa treba barem pet dana prije 1. maja početi sa fetvama, raspravama… A onda još 3 dana zatvarati rasprave i utvrditi koliko je ko popio i pojeo na taj komunistički praznik.

U tome nam (ovih godina) dolazi ramazan. I već godinama sedam dana pred početak ramazana raspravlja se kad počinje. Hoće li se vidjeti mlađak, neće li, jesu li “pogodili” ovi što računaju, šta kažu ovi iz Medine. I umjesto insan sedam dana da se priprema za ramazan povećavanjem ibadeta, uglavnom se u ramazan ulazi sa raspravama, u kojima, važno je napomenuti, nemamo granicu, niti kulturu dijaloga/rasprave.
Kao što ramazan počinje, tako i završava – raspravom. Sada valja utvrditi kada nastupa bajram. Hoće li biti, neće li biti. Da li će se postiti još jedan dan, dok babo ide na bajram (bilo je i takvih slučajeva).
11. juli, tada se jedno 2-3 dana sjećamo Srebrenice, a onda opet po starom. Ispoštovali smo kvotu lajkova i slika o Srebrenici, a onda u Galaxis na cajku.
U međuvremenu opet bajram, strepnja hoće li se opet svima poklopiti. A onda rasprave protiv opijanja i nedoličnog proslavljanja. Zatrpavamo fetvama, slikama, citatima.
Krajem avgusta dolazi Ajvatovica, valja i to i ispošovati bar 2-3 dana prije, još jednom raspraviti je li Ajvaz-dedo bio evlija ili šaner.

Eh, poslije Ajvatovice nastupa datumsko zatišje, ali se može iskopati uvijek neka “neplanirana” rasprava. Kondiciju valja održavati.
31. oktobar – Halloween, opet 3-4 dana spašavanja ljudi zablude. Fetve da je zabranjeno, poučne hikaje i ozbiljne masonske studije da je to šejtanski praznik.
Onda nam dolazi 12. rebiul evvel, valja sad objasniti cijelom svijetu da je mevlud novotarija, tj. da nije, već da je to velika korist. I onda jedno sedam dana – haram, nije haram, evo citat, evo šta je rekao ovaj, rekao ovaj da nije itd. Kako počne, tako i završi – besplodnom raspravom.
25. novembar – Dan državnosti, kakav je šerijatski stav o tome? Logično, kjafirski praznik. Nema utemeljena u Kur'anu i sunnetu.

25. decembar – Božić, prava poslastica. Valja u velikom stilu zatvoriti još jednu sezonu rasprava. Jedno 5 dana ubjeđivati se smije li se čestitati ili ne smije. Karadavi rekao da se smije, ali većina drugih rekla da ne smije. Ko je u pravu?
31. decembar – Nova godina, haram čisti. Opet fetve, slikice, post za postom – haram.
I tako, iz godine u godinu. Nikako da shvatimo da, možeš iskazati svoje mišljenje, ali da od besplodnih rasprava koje traju danima i kojima se drugi vrijeđaju, ponižavaju ili hrani ego – nema koristi. Imaš svoj stav, drži do toga i pusti druge da biraju za sebe. Nema potrebe nametati, niti ubjeđivati nekoga da misli isto.

Nema komentara: